Šef Mola: Prihodi od Srbije i Mađarske omogućili su Janafu širenje sve do Kazahstana

Zsolt Hernádi, predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor MOL Grupe, u intervjuu za mađarski Telex dotaknuo se niza osjetljivih tema koje se tiču Hrvatske – od testiranja kapaciteta Jadranskog naftovoda i odnosa s Janafom do Ine, riječke rafinerije i sudskih sporova. Govorio je i o energetskoj sigurnosti regije, ruskoj nafti te planovima povezivanja Mađarske i Srbije, prenosi Forbes.

Govoreći o Jadranskom naftovodu (Adria), Hernádi ga je nazvao “svojevrsnim crnim konjem”. “Nikada kroz njega nismo transportirali više od dva milijuna tona godišnje, iako naši hrvatski partneri uvijek tvrde da bi mogli transportirati 10,12,14, pa čak i 15 milijuna tona, no to nikada nije dokazan”, rekao je. Pozdravio je dogovor Hrvatske, Slovačke, Mađarske i Europske komisije o pokretanju detaljnog i dugotrajnog programa testiranja kapaciteta naftovoda. “Obveze se moraju temeljiti na činjenicama. Dobra je vijest da su Hrvati na to pristali.”

Političari su problem

Otkrio je i da su naručili rusku sirovu naftu putem pomorskog prijevoza, što je dopušteno u okviru sankcija EU. “Ako iz bilo kojeg razloga naftovod Družba ne bude dostupan, dopušteno nam je kupovati sirovu naftu morskim putem. Nadam se da Janaf neće stajati na putu. To će biti dobar test pouzdanosti hrvatske transportne kompanije.”

Ovisnost o jednom pravcu opskrbe vidi kao ozbiljan rizik. “Tko, zaboga, želi ovisiti o jednom jedinom naftovodu u Hrvatskoj i o pomorskim dobavljačima?”, upitao je, dodajući da funkcionalnu infrastrukturu ne treba napuštati. Naglasio je da Srbija ima samo jedan naftovod, što stvara visoku razinu ranjivosti, te da upravo zato snažno podupire novi naftovod Mađarska–Srbija i povezivanje s Družbom.

Izgradnju tog naftovoda opisuje kao pitanje energetske sigurnosti. “Taj kapacitet možda će biti i suvišan za Srbiju, ali mogao bi ojačati pregovaračku poziciju u odnosu na Janafom.” Dodao je i da je profitabilnost Janafa “izvanredna”, ostvarena zahvaljujući Srbima i Mađarima. “Već imaju toliko novca da sada pokreću istraživanja sirove nafte u Kazahstanu, što čak i hrvatskim energetskim stručnjacima diže kosu na glavi.”

Otkrio je i da su kao korisnici naftovoda – MOL i NIS – ponudili stjecanje udjela u Janafu, ali bez uspjeha. “Nismo dobili ohrabrujući odgovor.”

Govoreći o odnosima sa Srbijom i Hrvatskom te projektu DCU u Rijeci, Hernádi tvrdi da na razini poslovnih ljudi nema problema, ali da ih ima u političkom diskursu. “Nedavno sam pročitao da kupujemo NIS samo kako bismo se borili protiv Janafa ili da bismo zatvorili rafineriju u Rijeci. A upravo smo ondje dovršili veliku investiciju. Postoji li doista itko tko ozbiljno misli da bi MOL uložio 700 milijuna eura u razvoj, a zatim zatvorio rafineriju?”

Spasili smo Inu

Na javne rasprave u Hrvatskoj gleda s dozom čuđenja. “Ako se prema nama postupa korektno, bit ćemo dobri partneri; ako nas se gura, borit ćemo se”, poručio je.

Prisjetio se i preuzimanja Ine, kada je, kako kaže, postojao snažan otpor. “Toliko je ljudi živjelo od Ine da je, kada smo stigli, postojao vrlo snažan otpor prema nama.” Situaciju je usporedio s “tučnjavom u birtiji, gdje se više nitko ne sjeća kako je počelo, ali su svi uključeni”.

Ističe da ni danas ne bi ništa radio drukčije. “Jer smo u pravu. Međunarodni sudovi također su presudili da nam Hrvatska duguje 280 milijuna dolara jer nije poštovala ugovorne obveze. Pouka je da se ne smije uzmicati.”

Kao simbol transformacije Ine navodi razvojni projekt u Rijeci vrijedan 700 milijuna eura. “INA je postala izvrsna kompanija, koja je bila tehnički pred bankrotom kada smo preuzeli upravljanje.”

O samom ulasku u Inu kaže da je to bila posljednja regionalna prilika za rast. “Natjecali smo se s austrijskim OMV-om. Uložili smo mnogo novca i još više rada i više nismo mogli pustiti tu priču. U ove bitke u naftnoj industriji ne možete ulaziti spuštenog oružja ili sa strahom.”